Ta udruženja postoje u naseljima gde su kuće u vlasništvu, i članarina pokriva razne usluge - šišanje travnjaka, zalivanje, stepenišno svetlo, svetlo napolju, obezbeđenje, krečenje bedema (tj zida koji opasuje naselje), održavanje elektronike za kapiju, izdavanje kartica za kapiju, održavanje bazena, odnošenje đubreta sa sve čišćenjem trotoara i kolovoza itd. Nekad su to pojedinačne kuće, nekad stanovi (tzv. kondo, tj kondominijum, što nije zajednička vladavina, nego stanovi u vlasništvu u zajedničkoj zgradi).
Udruženje vlasnika pre svega brine da se ne obara cena, jer kao svi misle da će možda sutra da prodaju, pa da ne budu na šteti. Oni opominju za sve što ne izgleda cakum pakum kad dođe mušterija - bicikl na terasi, raširen veš, popravljanje kola u dvorištu... Izgleda kao da ti kućevlasnici uopšte ne žive tu, nego samo sede u izlogu i gledaju da im roba što bolje izgleda. Za vreme građevinskog buma početkom XXI veka, namnožilo se naselja sa povelikim kućama, tzv. mekmenšnima. Naziv s jedne strane asocira na hacijendu, gazdačku kuću južnjačkog veleposednika, a s druge strane na jeftinu serijsku proizvodnju poput hrane u Megdonaldsu, i kao takav je skroz pogođen, jer te kuće jesu povelike, ali su štancovane masovno, građene jeftino (kao prvo, poseče se šuma skroz pre gradnje, jer je to jeftinije nego da mašine obigravaju oko drveća; fasade su obložene kamenim pločicama lepljenim na drvene ramove i gips ploče - izgleda kao da je od kamena, ali taj kamen nije deblji od 6mm; izolacija je taman koliko da prođe tehnički; bočne strane obložene jeftinijom plastikom na kojoj već za 3-4 godine krenu da se razmnožavaju alge; prozori sa duplim staklom ali ne vakumiranim; prozorski okviri od plastike itd itd).
U takvim naseljima su cene kuća, u skladu sa tim građevinskim bumom, prenaduvane; kućevlasnici su prezaduženi, a udruženje brine da cene kuća u naselju ostanu što više. Ovde se veruje u opšti izgled naselja; ako je jedna kuća zapuštena, celom kraju počinje da pada cena.
|