ruski [2]

Šta je ovo?
Pošto sam, srećom, odustao (zasad) od ideje da viceve treba ispričati uživo ili makar video, ostaje ovo više kao refrentna zbirka viceva. Jer nisu vicevi za čitanje nego da se pričaju. Ovo je podsetnik.
Zahvaljujem radnicima, seljacima i poštenoj inteligenciji Burundija što su me nagovorili, i sebi što sam dozvolio da me nagovore.
Godine i ostale napomene ispod vica, gde ih ima, označavaju poreklo, a ne stvarnu starost vica. Tada i tamo sam ga našao.Osim Burundija, drugi izvori su:
sezam - što su u stvari dva BBSa iz devedesetih, staari Sezam na Bigzovim serverima negde na Skadarliji, i novi Sezam časopisa Pisi-pres, potonjeg Oriona
suština - komšijin blog, gde i sam piskaram i gde sam Komšija.
imejl - sopstvena imejl arhiva od 1997 naovamo (sa dosta rupa u prvoj godini)
26-V-2022 - 30-I-2026 idi kući  
U sovjetskoj Rusiji u vreme Staljinovih čistki, jednom matematičaru dođe prijatelj i kaže mu da će ga sutra tajna služba uhapsiti i osuditi. Streljanje ili Sibir – još se ne zna. Pita on šta da radi… Prijatelj mu predloži da iste noći pobegne što dublje u unutrašnjost, da se prijavi u neki kolhoz kao nepismeni radnik, da ore i kopa jedno dve godine, pa da se prijavi u večernju školu – to komunisti vole.

– Na kraju ćeš završiti kao nastavnik u nekoj seoskoj školi i niko te neće primetiti. Ostaće glava na ramenima, to je najbitnije.

On tako i uradi.

Posle dve godine, dođu iz komesarijata u kolhoz i pitaju ko hoće u večernju školu. Matematičar digne svoju žuljevitu ruku, a komesar ga pohvali i zapiše za sledeću grupu. I još mu reče: ko bude dobar u školi – možda i u partiju uđe!

I krene on u školu. Prvo su učili pisanje: najpre su vukli kose i uspravne crte dva sata svake večeri do kraja polugodišta, pa su učili slova još pola godine. Sve on to stoički preživi. Ali, onda dođe matematika na red…

Prvi čas brojevi od jedan do deset. Negde petog časa, nastavnica napiše na tabli, posle objašnjenja od pola sata o sabiranju:

1 + 1 = ?

i pita ko će ovo rešiti. Matematičar najzad više nije mogao da izdrži: javi se, pa neka ga uhvate. Zgabi kredu i krene sa epsilon okolinom, limesima, integralima, diferencijalima, vektorima, vektorskim poljima, teorijom redova… Lete jednačine na sve strane, poludeli matematičar piše i briše, već treću kredu troši…

Posle oko dvadeset minuta pisanja po tabli kao u magnovenju, na kraju dobije rezultat:

1 + 1 = 3

Zapanjen stane i zapita se glasno: – Pobogu… Pa gde sam to pogrešio?

Iz zadnjeg reda se stidljivo digne ruka jednog drvoseče koji reče:

– Još na trećoj tabli! Pogrešili ste predznak prvog člana niza kada ste izvodili interpretaciju Košijevog kriterijuma konvergencije nizova!
2015, suština Mnogo bolja verzija ovog vica se nalazi u nekoj od knjiga Borislava Pekića. Čuo 1988. Neki pak vele da je M. Pavić. našao ovu, dosad najdužu, verziju, vrlo blizu originalu (gde je ipak bila Plankova konstanta umesto Košijevog kriterijuma)
Tavariš Serjoža bio primljen u Ceka, i sve bi bilo OK da nije imao papagaja reakcionara, koji je vazda prosipao parole protiv Partije i veličao cara. Za nevolju, ubrzo dođe na njega red da priredi žurku za drugove. Bilo mu žao da se otarasi papagaja, ipak je zabavan, te ga on strpa u gornji kraj frižidera i zagradi sladoledom i koječim.
Dobro je spremio žurku pa niko nije išao da mu bunari po frižideru, izvukli se i on i papagaj. Naravno, drugovi su napravili popriličan rusvaj, pa je potrajalo prvo dok ga prođe mamurluk, a onda i dok dovede stan u red. Tek predveče se on klepi po čelu da je papagaj još uvek u frižideru. Ode da ga izvadi, a papagaj odmah
- da živi SSSR pod mudrim rukovodstvom KPSS na čelu sa drugom...
- a, šta, promenio si pesmu, otkud sad to?
- Sibir, baćo...
1971