Ovo je jedan od članaka koje sam napisao o životu u SADu. Do 28-III-2024 ih se nakupilo 531. Cela zbirka je ovde.

latinski

16-II-2017

Kao i u većini zapadnih jezika, tako se i u engleskom zapatilo dosta latinskih reči, čak nešto više nego u ostalim jer je tu bio i jedan reformatorski talas koji je jednom de fakto germanskom jeziku nametnuo gomilu latinštine.

To znači da za dosta stvari postoje dve reči, jedna stara i jedna latinska. Ako postoji samo jedna, vrlo je moguće da je baš latinska (npr. nema reči za biljku, samo "plant", što takođe znači i (proizvodni) pogon). Nema engleske reči za kažiprst, pršljen, ključnjaču, cevanicu... No, te latinske reči su podomaćene odavno, naročito glagoli, a često im se i vrsta promeni - npr. adženda (agenda) na latinskom bukvalno biva glagolski pridev sa značenjem "koje treba da se uradi", i to u nominativu množine. U sadašnjem engleskom je to imenica i otprilike znači plan, nameru, dnevni red.

Tome dodati i reči koje nisu odomaćene, nego su ostale kao latinske; tu bi trebalo, po gramatici (koliko je već ima) da imaju latinsku množinu, npr cactus-cacti, fungus-fungi, focus-foci (što se opet ne izgovara fousi nego foukaj), index-indices itd. To neki poštuju, al' se jako razlikuju po tome kako to treba izgovarati - jel kekti ili kektaj, fangi ili fangaj, fousi ili foukaj. Ili naprosto izmisle da je reč podomaćena pa indices ne kažu indisiz nego indeksiz (indexes, dakle engleskom množinom).

Dosledno se drže toga da nema sistema.