Pošto je engleski imenični jezik, za razliku od našeg glagolskog, u njihovom knjigovodstvu nema "duguje - potražuje", nego "dug - potraživanje", tj "debit - credit". Odatle bi se one novčane kartice prevodile sa "dugovne i potražne" (debit card, credit card).
Reč "kredit" znači "zasluga", "poverenje" a nikako "zajam" - ovo drugo se lepo kaže "loan", dakle pozajmica. U latinskom, "credo" znači "verujem", uostalom. "Credits" je odjavna špica, tj mesto gde se priznaju zasluge, šta je ko stvarno radio.
Tako da kreditne kartice nikako ne treba brkati sa nekakvim kreditom koji se otplaćuje na rate; naziv samo znači da nosilac ima otvorenu veresiju kod izdavaoca, tj da je ovaj nosiocu iskazao poverenje (da će da plaća što bude pazario, i to naročito kamate).
|